Zahadkavaja historyja adbyłasia ŭnačy 19 maja. Siarhiej Čały vypivaŭ ź siabrami ŭ bary ŭ centry Minska la HUMa. Paśla ŭ susiednim dvary kampanija nieviadomych źbiła ekanamista, jon trapiŭ u balnicu ź pierałomam nosa i čerapna-mazhavoj traŭmaj.
Sam Čały nie zmoh patłumačyć, što stała pryčynaj źbićcia. Adrazu ŭźnikli viersii, što ekanamista źbili za krytyčnyja artykuły.
Ale nieŭzabavie milicyja ahučyła svaju viersiju. Maŭlaŭ, Čały ź siabrami adpuściŭ paru žartaŭ i maciukoŭ u adras parački, jakaja prajšła mima. Mužčyna, jaki staŭ abjektam žartaŭ, paklikaŭ svaich siabroŭ i viarnuŭsia «razabracca». A sam Čały nie zmoh raspavieści ničoha ŭciamnaha pra abstaviny bojki, bo byŭ dobra pjany. Taksama milicyja paviedamiła, što napadnikaŭ znajšli i zatrymali. Paźniej ich adpuścili pad padpisku.
I voś 6 žniŭnia ŭ sudzie Centralnaha rajona pačaŭsia razhlad spravy ab zahadkavym źbićci. Padazravanymi prachodziać dva žychary Minska.
Pierad pasiadžeńniem «Naša Niva» pahutaryła z samim Čałym i z tymi, chto źbivaŭ jaho. Ekanamist kaža, što ŭžo stamiŭsia ad hetaj spravy. Pakarańnie abvinavačanych jaho nie asabliva cikavić. Kaža, chaj vyrašaje sud.
Abvinavačanyja pa spravie — dvoje mužčyn, 32-hadovy Kirył Doŭnar i 29-hadovy Alaksandr Rubloŭ. Doŭnar — minčuk, elektramancior na zavodzie. Rubloŭ rodam z Salihorsku, žyvie ŭ Minsku, pracuje budaŭnikom.
Ab źbićci Čałaha jany nie škadujuć. Upeŭnienyja — abaraniali žančynu i zastalisia sapraŭdnymi mužčynami.
«Jon pakušaŭsia na niavinnaść našaj siabroŭki. I my abaraniali jaje honar, — paciskaje plačyma Doŭnar. — Kaniečnie, my mieli racyju. Mužčyna musić adkazvać za svaje słovy. Kali b toje adbyłosia znoŭ, ja b takim ža čynam pastupiŭ.
Kab heta była šarahovaja bojka, nikomu heta nie było b cikava i šumu b nie było.
Ja parušyŭ zakon, nie spračajusia, byli chulihanskija dziejańni. Ale i jany [kampanija Čałaha — «NN»] parušyli hramadski paradak.
Dy i navošta paśla biehčy ŭ milicyju, chavacca za čužymi plačyma? Sustreńsia, daj u tvar. Kali pa-mužčynsku vyrašać pytańnie, to pa-mužčynsku. A tak, jazykom lapać, paśla milicyja… Podła heta.
Ale adkazvać svaje słovy treba ŭ lubym vypadku».
Kirył Doŭnar
Alaksandr Rubloŭ u 2014 hodzie atrymaŭ 3 hady chimii za bojku. Termin svoj adbyŭ.
Heta Rubloŭ išoŭ z žonkaj i pačuŭ kamientary ad kampanii Čałaha.
Alaksandr Rubloŭ
Jon taksama ličyć, što mieŭ racyju.
«A što škadavać? Ja pastupiŭ jak sapraŭdny mužčyna, jak mianie vychoŭvali. Kali hetyja nie ŭmiejuć siabie pavodzić i vykazvajucca ŭ adras pastarońnich kabiet u prysutnaści ich muža… Što ž ja moh zrabić», — kaža Rubloŭ.
Jaho žonka ŭ dzień suda na pracy, davać pakazańni budzie ŭ inšy dzień.
Paŭtarać, što skazali ŭ adras jaho žonki, Rubloŭ nie asabliva choča. Kaža, što soramna kazać takija słovy.
«Byli vykazanyja namiery intymnaha charaktaru adnaho z kampanii», — sfarmulavaŭ Rubloŭ.
U pačatku pasiadžeńnia prakuror ahučyŭ viersiju abvinavačańnia. Čały atrymaŭ adzin udar pa hałavie. Upaŭ, paśla jaho bili jašče nie mienš za 10 razoŭ. Znoŭ pa hałavie.
Abvinavačanyja na sudzie vinu pryznali častkova. Kažuć źbili. Ale nie tamu, što chulihany, maŭlaŭ, byli pryčyny.
Abvinavačany Rubloŭ: Ja prajaviŭ mužskuju śviadomaść, pakłapaciŭsia pra žonku
Rubloŭ padrabiazna raskazaŭ sudździ svaju viersiju padziej.
Pa jaho słovach, u toj viečar jon hulaŭ z žonkaj i siabrami. Zajšli ŭ Centralny, vypili kavy. Jon vypiŭ butelku piva, pakaštavaŭ trochi marcini.
«Paśla [my] pajšli ŭ adzin z dvaroŭ. Trochi tam pahutaryli. Kali išli dadomu, na darozie stajali troje mužčynaŭ. Ja paprasiŭ ich adyjści.
Ja skazaŭ im: mužyki idzicie za vuhał, babie passać prypiorła. Žoncy było niajomka, ale ja prajaviŭ mužskuju śviadomaść, pakłapaciŭsia pra žonku. Spadziavaŭsia, što jak mužčyny jany zrazumiejuć».
U adkaz Rubloŭ pačuŭ ad kampanii Čałaha śmiech.
«Vyśvietliłasia paźniej, što samy vysoki byŭ Čały. Jon skazaŭ, što zaraz «prysunie», — śćviardžaje Rubloŭ. — Žonka pajšła dalej, ja byŭ u šoku, pajšoŭ za joj. Nabraŭ siabroŭ.
Paśla słoŭ Čałaha ja padumaŭ, što mianie mohuć źbić, a žonku zhvałcić».
Troje siabroŭ Rublova viarnulisia da jaho. Napieradzie byŭ Doŭnar. Rubloŭ pierakazaŭ situacyju, i tut jany ŭbačyli, jak pobač prachodzić Čały ź siabram Anatolem Sakałoŭskim. Apošni machnuŭ rukoj, kaža Rubloŭ, vyhladała jak zamach.
Tady Doŭnar udaryŭ Sakałoŭskaha. Sam Rubloŭ udaryŭ u tvar Čałaha.
«Jon byŭ pjany. Nie mahu skazać, što jon zamachvaŭsia na mianie. Ale byli niejkija ruchi ź jaho boku… Ja ŭdaryŭ pieršy, kab jon nie ŭdaryŭ mianie, — patłumačyŭ Rubloŭ. — Čały prysieŭ, zakryŭ tvar rukami.
Ja ŭdaryŭ jaho nahoj u vobłaść tvaru dva-try razy.
I tut padyšoŭ inšy moj siabar, skazaŭ, što treba iści. My syšli».
Zatym Rubloŭ pračytaŭ pra źbićcio Čałaha ŭ navinach. Jany z Doŭnaram vyrašyli sami pryjści ŭ milicyju.
«U čym vy nie pryznajecie vinu?» — pacikaviłasia ŭ abvinavačanaha sudździa Taćciana Akavitaja.
«Kab Čały ničoha nie kazaŭ u bok žonki, kab Sakałoŭski nie išoŭ u bok Doŭnara, razmachvajučy rukami, to ničoha b nie zdaryłasia», — pasprabavaŭ patłumačyć Alaksandr Rubloŭ.
«Usio heta nieistotnaja pryčyna dla naniasieńnia ciažkich cialesnych paškodžanńniaŭ», — adznačyła sudździa.
«Dla mianie heta istotnyja pryčyny», — pacisnuŭ plačyma Rubloŭ.
Zatym jon paprasiŭ prabačeńnia ŭ Čałaha.
«Vybačajusia i škaduju, što nanios ciažkija cialesnyja paškodžańni», — skazaŭ Rubloŭ.
Druhi abvinavačany Doŭnar: Ja nie vyklikaŭ milicyju, bo inakš vychoŭvaŭsia
Druhi abvinavačany, Kirył Doŭnar, pryznaŭsia, što vypiŭ trochi piva ŭ toj viečar.
Jon paŭtaryŭ historyju, jakuju raspavioŭ Rubloŭ: pajšli ŭ dvary, paśla źbiralisia dadomu. Kali vychodziŭ z dvara, jamu pazvaniŭ Alaksandr Rubloŭ, paviedamiŭ, što troje mužykoŭ damahajucca da jaho i žonki. Doŭnar padyjšoŭ. Zatym — bojka.
«Sakałoŭski išoŭ u moj bok, razmachvaŭ rukami, — skazaŭ Doŭnar. — Ja ŭdaryŭ jaho čatyry razy, jon upaŭ na bok».
«Čamu adrazu nie zabrali Rublova i žonku i nie syjšli? Zamiest vyśviatleńnia pytańniaŭ i bojki?», — spytała sudździa.
«Nie mahu adkazać, mnoj kiravali emocyi», — adkazaŭ Doŭnar.
«Čamu nie vyklikali milicyju?»
«Nie pryniata tak. Ja inakš vychoŭvaŭsia», — skazaŭ Doŭnar.
Abvinavačany paviedamiŭ, što Čałamu pieradali ŭ jakaści kampiensacyi 245 rubloŭ.
Pa słovach Kiryła Doŭnara, z Sakałoŭskim jany zastalisia paśla bojki ŭ narmalnych adnosinach. Nibyta Sakałoŭski navat raspavioŭ jamu, što z kampanijaj Čałaha nie ŭpieršyniu adbyłasia takaja historyja.
Doŭnar taksama paprasiŭ na sudzie prabačeńnia ŭ Siarhieja Čałaha. Paviedamiŭ, što raskajvajecca i škaduje pra svoj učynak. Ale adznačyŭ, što kampanija «apanientaŭ» była mocna pjanaja.
«U mianie jość infarmacyja, što jany (Čały i jaho siabry — «NN») pryjšli ŭ siabie i dumali, što, moža, pamiž saboju pabilisia», — skazaŭ Doŭnar.
Milicyjant: Uciamna apisać napadnikaŭ paciarpiełyja nie zmahli
Paśla pierapynku vysłuchali śviedku. Heta byŭ milicyjant, jaki prybyŭ pa vykliku paciarpiełych u tuju noč. Jon uzhadaŭ, što Čały ź siabrami sapraŭdy byli vidavočna pjanyja. Uciamna apisać napadnikaŭ paciarpiełyja nie zmahli. Tvary paciarpiełych byli ŭ kryvi. Milicyjant prapanavaŭ vyklikać chutkuju, ale Čały z Sakałoŭskim admovilisia.
Čały: Ja nie nadta pamiataju…
Paśla daŭ pakazańni sam Siarhiej Čały. Pa jaho słovach, z roznymi siabrami jon vypivaŭ ciaham viečara.
«Ahułam ja vypiŭ 10 bakałaŭ piva», — uzhadaŭ Čały.
Jon z kampanijaj byŭ va ŭniviersamie «Centralny». Tudy i padjechaŭ jaho siabar Anatol Sakałoŭski. Paśla razam jany zavitali ŭ nievialikuju kaviarniu «Kuryca Pamada». Tudy padyšoŭ fatohraf Alaksandr Vasiukovič. Siabry vypili piva. Paśla kaviarnia zakryłasia. Kab dapić piva, jakoje zastałosia, kampanija pajšła ŭ dvor pobač. Stajali, hutaryli. Paśla adbyłasia bojka. Padrabiaznaściaŭ zdareńnia Siarhiej Čały ŭzhadać nie zmoh.
«Ja nie nadta pamiataju. Ale prajšoŭ čałaviek, skazaŭ štości typu «valicie z našaha dvara». Ja adkazaŭ štości kštałtu «zaraz dapjem i pojdziem», — raspavioŭ svaju viersiju Čały.
Jon zapeŭniŭ, što pavodziŭ siabie spakojna. Dziaŭčynu z mužčynam jon nie bačyŭ.
Čały pryznaŭ, što tady nie zapomniŭ mužčynu, i apaznać Rublova jak napadnika nie zmoh. Navat siońnia ŭpeŭniena skazać, što jaho biŭ mienavita Rubloŭ, Čały nie zmoh.
«Što było paśla taho, jak prajšoŭ mužčyna?», — spytaŭ prakuror.
«Paśla my vyrašyli pacichu sychodzić…»
«Što było dalej, što vy pamiatajecie?», — spytała sudździa Akavitaja.
«Byli ludzi, jakija biehli. Z boku arki».
«Kolki ludziej?»
«Składana skazać. Niekalki», — adkazaŭ Čały.
Pa jaho słovach, zatym byŭ udar jamu ŭ skroniu. Jon pačaŭ zakryvać hałavu rukami. Što było dalej — nie pamiataje.
Trochi paźniej Čały pryjšoŭ u siabie. Pryjechała milicyja, jaho pasadzili ŭ mašynu, trochi pajeździli pa rajonie, šukajučy napadnikaŭ. Jak užo viadoma, nie znajšli.
Taksama Siarhiej Čały paviedamiŭ na pasiadžeńni, što choča spahnać z abvinavačanych 5000 rubloŭ — kampiensacyju za maralnuju škodu. Maŭlaŭ, jon doŭha lačyŭsia dy i pracavać nie moh — bo jon viadučy, a zdymacca z raźbitym tvaram niemahčyma.
Sakałoŭski: Nie pamiataju padziei nie praz ałkahol, a praz šok
Nastupnym vysłuchali Anatola Sakałoŭskaha, druhoha paciarpiełaha. Jon pryznaŭ, što taksama vypiŭ piva tym viečaram («bakały try-čatyry»). Ale, zapeŭniŭ, nie nadta dobra pamiataje padziei viečara praz šok ad źbićcia, a nie praz ałkahol.
U dvary pierad bojkaj niejki mužčyna paprasiŭ kampaniju syści, adnak mužčynu nichto ničoha nie adkazaŭ, toj prajšoŭ mima. Praz chvilin piać jany z Čałym i Vasiukovičam hatovyja byli sychodzić, ale raptam Sakałoŭski adčuŭ udar sa śpiny. Jon upaŭ, jaho ŭdaryli jašče paru razoŭ u tvar.
Jak źbivali Čałaha, Sakałoŭski nie bačyŭ. Za što ich bjuć, nie razumieŭ.
Paśla taho, jak vyśvietlili asoby Rublova i Doŭnara jak napadnikaŭ, jany pieradali Sakałoŭskamu hrošy za zabrudžanuju padčas bojki kašulu. Sam jon acaniŭ tuju škodu na 5 rubloŭ.
A na pasiadžeńni Anatol Sakałoŭski paprasiŭ kampiensavać jamu jašče i maralnuju škodu. Jon paprasiŭ spahnać z Rublova i Doŭnara 500 rubloŭ.
Dziaŭčyna, z-za jakoj usio i pačałosia: Abraźlivaja fraza — nahoda dla źbićcia
Zatym ŭzhadała padziei majskaha viečara jašče adna śviedka — Maryja Rublova, žonka abvinavačanaha. Jana ŭsio ž zmahła pryjechać na pasiadžeńnie.
U toj viečar muž i jaho kampanija trochi vypili, ale byli ŭ adekvatnym stanie, zapeŭniła dziaŭčyna.
«Paśla Centralnaha pajšli ŭ dvoryk. Tam pabyli. Moža chto z kampanii vypivaŭ, nie źviartała ŭvahi.
Kali my ŭžo źbiralisia iści dadomu, mnie vielmi zachaciełasia ŭ prybiralniu. Ja paklikała muža, my padyšli da transfarmatarnaj budcy. Tam stajała kampanija», — raspaviała Maryja Rublova.
Jana pryznała, što nie čuła, ci prasiŭ muž kampaniju adyjści. Ale, śćviardžaje, što pačuła ad nieznajomcaŭ frazu: «Ja b joj «prysunuŭ». Jana nie stała spyniacca, prajšła dalej, zrabiła svaje spravy. Kali viartałasia, da jaje padyšoŭ muž ź siabram, razam syšli. Bojki jana nibyta nie čuła i nie bačyła.
Maryja Rublova ŭpeŭnienaja, što abraźlivuju frazu kinuŭ mienavita Siarhiej Čały. I jana miarkuje, što skazana toje było nie ŭ chodzie hutarki jaho ź siabrami, a mienavita ŭ jaje adras.
«Pahrozu zhvałtavańnia vy adčuvali ŭ toj momant?» — pacikaviłasia sudździa.
«Napeŭna, nie», — pryznała Rublova.
Ale kali fraza z boku Čałaha i była, ci nahoda toje, dla jaho źbićcia? «Majo pryvatnaje mierkavańnie — tak», - paviedamiła Rublova. Ale adznačyła, što z boku zakona heta i niapravilna.
U sudździ ŭźnikli pytańni, čamu ŭ pieršapačatkovych pakazańniach, jakija Rublova davała milicyi, jana nie ŭzhadvała pra frazu, skazanuju Čałym. Taja rastłumačyła tak: nichto nie čakaŭ, što sprava dojdzie da suda, a ŭzhadvać brudnyja słovy ŭ svoj adras joj było niepryjemna.
Praces pa spravie praciahniecca 8 žniŭnia.