Jahor Marcinovič u Mścisłavie
U listach da siabroŭ naš kaleha zhadvaje padarožžy pa Biełarusi. Sa 118 rajonaŭ jon nie byŭ tolki ŭ piaci. Pačytajcie, jak ciopła jon apisvaje našu krainu.
«Čytaju pra vašy pajezdki pa Biełarusi i pa-dobramu zajzdrošču! Nakolki hetaha nie chapaje, nakolki chočacca jeździć i atrymlivać asałodu ad našaj krainy. Choć usio raspłanavaŭšy, choć ekspromtam, ale padarožničajcie. Na mianie za heta leta (nu, toj miesiac, što ŭ mianie byŭ) najbolšaje ŭražańnie zrabiła vioska Samatevičy ŭ Kaściukovickim rajonie — heta radzima piśmieńnika Arkadzia Kulašova.
Niekali ŭ Samatevičach žyło kala troch tysiač čałaviek, ale pryjšoŭ Čarnobyl i adsialeńnie.
Ad hihanckaj vioski zastałasia tolki carkva — zakinutaja, raskradzienaja, ale vieličnaja.
Cikava, što nijakich znakaŭ pra zajezd u zabaronienuju zonu niama, tolki ŭ samoj vioscy, ale z ukazalnikam na inšuju častku vioski. My z kalehami, naiŭnyja, dumali, što padjedziem na mašynie pad carkvu, pafotkajemsia ŭ šortach i majkach dy rušym dalej. Aha, zaraz ža!
Akazałasia, što ad darohi da carkvy iści mietraŭ 400, ale praź les, dzie trava vyrasła mnie pa pojas, a kamuści i pa šyju. Pa nahach bje krapiva, a ŭśled za kožnym lacić vobłaka ślapnioŭ i kamaroŭ — takoje, što nie možaš razmaŭlać, bo adrazu atrymlivaješ poŭny rot nasiakomych. Prabiehli pałovu šlachu, a napieradzie chistki mastok, pa jakim nichto z nas nie choča iści. Napieradzie zusim užo džunhli! Rasčaravanyja, pabiehli nazad da mašyny. Pasiadzieli, parazvažali: kryŭdna budzie padabracca tak blizka, ale nie dajści da mety. Znajšli paralelnuju vułačku, ale pa joj adlehłaść uzrastaje da 1,2 kiłamietra. Niejki čas praciskivalisia na mašynie, pakul ledź nie zachraśli ŭ łužynie. Nu i paśla marš-kidok na chvilin 15, zamataŭšysia ŭ niejkija koŭdry. Ale dabralisia! Pakusanyja, ableplenyja klaščami, zatoje zajšli ŭ hetu carkvu.
Taki zdymak carkvy ŭ Samatevičach zrabiŭ Jahor
I jaje vyhlad, i šlach da jaje nie zabudu nikoli. Abaviazkova pahuhlicie, asabliva efiektna vyhladajuć zdymki z drona. Nu a kali jechać, to lepš suchoj vosieńniu, kali trava ŭžo nie budzie tak pieraškadžać. Nu ci na džypie, papiarednie abpyrskaŭšysia ŭsimi srodkami ad nasiakomych.
Voś takich pajezdak i brakuje, kali marnuješ na Vaładarcy pałovu leta.
Hałoŭny kłopat — čym zaniać hałavu, jakaja nie pryvykła da takoha ničoha-nie-rableńnia. Zvyčajna čas — adna z samych vialikich kaštoŭnaściaŭ. A tut ty musiš prykładać maksimum namahańniaŭ, kab zabić jaho.
Dumaješ: voś chalera, čamu ŭ lipieni 31 dzień? Inačaj by ŭžo chutčej pieraskočyli ŭ žnivień.
[…] Hadujcie dzietak sapraŭdnymi biełarusami, davajcie im mahčymaść adčuć pryhažość niepaŭtornaj krainy».
Rodnyja niekalki razoŭ sprabavali pieradać Jahoru kartu Biełarusi, ale administracyja SIZA ličyć heta zabaronienym pradmietam. Tamu Jahor pa pamiaci schiematyčna skłaŭ mapu samastojna.
Takuju kartu pa pamiaci skłaŭ Jahor u SIZA
U listach hałoŭny redaktar NN zaklikaje biełarusaŭ jak maha bolš padarožničać pa krainie — za siabie i za jaho, dasyłać jamu svaje ŭražańni.