Siamja Natalli Piatrovič
«Baćkoŭski dom u Hastomieli, na miažy z Bučaj»
Baćki Natalli — etničnyja ŭkraincy. Jaje baćka — vajskoviec, i jašče ŭ saviecki čas jaho adpravili słužyć u Biełaruś.
Ale kolki hadoŭ tamu siamja vyrašyła viarnucca dadomu, pad Kijeŭ. A paśla padziej 2020 hoda ź Biełarusi daviałosia vyjechać i samoj Natalli — z mužam i dziećmi.
— U 2020 hodzie ja była naziralnicaj na vybarach, udzielničała ŭ pratesnych akcyjach. Kali pačalisia pieratrusy ŭ naziralnikaŭ, my z mužam vyrašyli, što čas źjazdžać.
Kudy źjazdžać? Spačatku chacieli pajechać u Turcyju, ale pa darozie nadumali naviedać maich baćkoŭ pad Kijevam. Źbiralisia pažyć tydzień, ale zatrymalisia. Baćkoŭski dom — u Hastomieli, na miažy z Bučaj.
Žyćcio da vajny
Miesca nam vielmi spadabałasia. My navat zabylisia pra Turcyju, chacieli pasialicca ŭ budučyni ŭ hetych lasach, pad Kijevam, razam z baćkami. Ale ŭzimku ŭsio ž vyrašyli na niekalki miesiacaŭ advieźci dziaciej na mora, u Antalju. A letam — viarnucca va Ukrainu i asieści tam nadoŭha. My navat nie zabirali dakumienty z hastomielskaj škoły, prosta pieraviali dziaciej na chatniaje navučańnie.
Tata tak nie chacieŭ, kab my źjazdžali. Jamu tak padabałasia, što my pryjechali ŭsioj siamjoj, ź dziećmi. Chacieŭ zavieści vialikaha sabaku. Kazaŭ: zastavajciesia, usim razam tak dobra!
Spadar Hienadź z unukam
«Žančynu paranili ŭ hałavu, jaje pachavali ŭ dvary doma»
A potym pačałasia vajna. U pieršyja niekalki dzion Natalli ŭdavałasia padtrymlivać suviaź z baćkami. Jana atrymlivała ad baćki łakaničnyja esemeski: «My žyvyja, usio dobra». Praz takija adryvistyja paviedamleńni jana daviedałasia, što siamja pierabrałasia žyć da susiedziaŭ. Tamu što aciapleńnia ŭ horadzie ŭžo nie było, a ŭ susiedskim domie byŭ kamin. U kaminie možna było i hatavać.
Piataha sakavika adzin z bratoŭ Natalli pasprabavaŭ evakujavacca ŭ Kijeŭ z susiedskaj siamjoj. Mašynu abstralali.
— U mašynie akramia majho brata byli naša pažyłaja susiedka Raisa, jaje syn, niaviestka i dzicia. Niaviestku paranili ŭ hałavu. Jaje nieśli praz usio pole.
Znajšli pusty dom, u jakim chavalisia nastupnyja piać dzion. Sprabavali vyklikać chutkuju, ale chutkaja nie pryjechała: dabracca ŭ Buču było niemahčyma. Praź niekalki hadzin paśla hetaj avaryi maładaja žančyna pamierła. Jaje pachavali ŭ dvary taho samaha pustoha doma.
U toj ža avaryi paciarpieła i pažyłaja susiedka siamji — Raisa. Jana paškodziła pazvanočnik, nie mahła chadzić. Praź niekalki dzion znoŭ była abvieščanaja evakuacyja, ale baćka Natalli skazaŭ siamji, što nie stanie źjazdžać. Zastaniecca dahladać susiedku. Ludzi pakinuli Hienadziu Alaksiejeviču klučy ad kalitak — jon paabiacaŭ dahladać susiedskich žyvioł, karmić ich.
— Skazaŭ mamie: usio budzie dobra, jany nas nie kranuć.
Da kanca evakuacyi ŭ pasiołku zastalisia troje: baćka Natalli, jaho susiedka Raisa i ich niemałady susied Mikałaj.
«Sałdaty skazali: nie pieražyvajcie, Hiena pryjdzie ŭviečary»
Hienadź Alaksiejevič pryhladaŭ za paranienaj susiedkaj, karmiŭ pakinutych u pasiołku žyvioł. Rehularna chadziŭ adviedvać pažyłoha susieda Mikałaja. A 16 sakavika — nie pryjšoŭ.
— Tady Mikałaj sam pryjšoŭ u dom da baby Rai, za jakoj pryhladaŭ tata. Baba Raja raskazała jamu, što tata vyjšaŭ nakarmić žyvioł i nasiekčy droŭ dla kamina — i bolš u dom nie viartaŭsia. Jana čuła, jak niechta pahrukaŭ u bramku, jak pačałasia vałtuźnia. Tatu jana bolš nie bačyła, u dvary zastałasia lažać tolki jaho kiepka.
Praź niekalki hadzin u dom ź pieratrusam pryjšli rasijskija sałdaty. Šukali zbroju, ničoha nie znajšli. Spytali ŭ baby Rai: u vas jość zbroja? Jana kaža: «Chłopčyki, jakaja zbroja! Pahladzicie na mianie, ja navat chadzić nie mahu. Dzie Hiena?»
Jany adkazvajuć: nie pieražyvajcie, Hiena vierniecca ŭviečary. Pryjdzie da vas. Ale ŭviečary jon nie pryjšoŭ.
Jašče praź niekalki dzion vajskoŭcy znoŭ zajšli ŭ dom da baby Rai, i jana znoŭ spytała: «Dzie Hiena?» Jany znoŭ prasili nie pieražyvać i paabiacali, što pryviazuć jaho dadomu «praz dva-try dni». Bolš jany nie viartalisia.
U domie zastałasia kurtka Hienadzia Alaksiejeviča, a ŭ joj — jaho biełaruski pašpart i vid na žycharstva va Ukrainie. Telefon u jaho zabrali jašče ranicaj — suviazi nie stała.
«Ja ŭpeŭnienaja, što tata žyvy»
Kali Buču vyzvalili, maci Natalli, jakaja paśpieła evakujavacca ŭ Kijeŭ, viarnułasia tudy razam z vałanciorami. Jana była ŭpeŭnienaja, što znojdzie muža, ale jaho nidzie nie było. I ŭ śpisach zahinułych — taksama.
— My padali źviestki pra jaho ŭ vyšuk, napisali va ŭsie čaty, adpravili zajavu ŭ palicyju. Mamie dasyłali fatahrafii trupaŭ uzrostu baćki, ale heta byŭ nie jon. Karaciej, siarod miortvych jaho niama.
Natalla ŭpeŭnienaja, što jaje baćka žyvy. Jaje dzieci viedajuć pra toje, što va Ukrainie idzie vajna, ale pra toje, što ich dzied źnik — nie viedajuć.
— My poŭnyja nadziei. My dumajem, što jaho prosta vyvieźli ŭ Rasiju ci ŭ Biełaruś. My čuli šmat historyj pra toje, što mužčyn vyvozili jak uciekačoŭ ci pałonnych.
U pieršyja dni vajny Natallu časta sprabavali padbadzioryć frazaj: «Jak dobra, što ty svoječasova źjechała z Ukrainy». Natallu hetyja słovy razdražniali. Tam, va Ukrainie, zastalisia jaje baćki, jaje braty. Ale kali jana ŭbačyła fatahrafii z Bučy, jana pahadziłasia z tymi, chto kazaŭ joj: dobra, što ty svoječasova źjechała.
— Ale hety adjezd nie dapamoh paźbiehnuć trahiedyi. Trahiedyja ŭsio roŭna zakranuła mianie asabista.
«Chaču, kab tata sustreŭ mianie na finišy»
Natalla — fitnes-trenier. U pieršych spabornictvach pa biehu jana paŭdzielničała ŭ 2017 hodzie, u Kijevie. Tady Natalla prabiehła 6 kiłamietraŭ, na finišy jaje sustreŭ tata.
Akurat ciapier Natalla pačynaje rychtavacca da marafonu, jaki projdzie ŭ Stambule 3 listapada. Raniej marafonskuju dystancyju jana adoleła tolki adzin raz u žyćci — i vyrašyła, što bolš takija vykliki pierad saboj stavić nie budzie, heta zanadta surjoznaja nahruzka na arhanizm.
— Ale kali ŭ maim žyćci nadychodzić ciažki pieryjad, ja zaŭsiody zahadvaju dla siabie samuju ciažkuju zadaču. I ja vyrašyła, što, kali baćka znojdziecca, ja ŭ padziaku za ŭsio abaviazkova prabiahu marafon. I chaču, kab tata sustreŭ mianie na finišy.