Haroškava. Horacki paviet. Sielanin P. ni z taho, ni ź siaho pamior. Pałažyli ŭ damavinu atpiejali i adniaśli na mahilnik u hłybokaju jamu. Usie razyjšlisia, astalisia ŭ dvoch zakapyvać jaho. Zamitusili łapaty i ziamla hrozna zahurčeła pa trunie. Ale truna zavarušyłasia, byccam by byŭ u joj chto žyvy. Adzin z kapačoŭ zastrośsia ad strachu, a potym, davaj Boh u nohi ŭ viosku. Druhi kapač byŭ śmialej: «Nie, — skazaŭ jon. — Varušysia sabie i stukaj, a ciabie zakapaju». Cieraz hadzinu nad mahiłaj krasavaŭsia nasyp z kryžam u kraju. Napeŭna, P. byŭ u letarhii (son taki), i ačuniaŭsia ŭ trunie, ale było pozna, — ciomny čałaviek zakapaŭ žyvoha. Ci heta kazka?
«NN». № 49–50. 1912.
Biełaruskaja śpiavačka Lika Jalinskaja sioleta vyjšła zamuž za
«NN». № 47. 2002.