Alhierd Hołub u hety dzień jašče i śviatkavaŭ svoj dzień naradžeńnia.
«Ja źbiraŭsia ź siabrami jechać u restaran. Ale la majho ž padjezda mianie sustreŭ busik. Zatrymali, pačakali śledčaha z paniatymi, paśla praviali ŭ majoj kvatery pieratrus.
Zabrali techniku: dva noŭtbuki, dva płanšety, dva telefony.
Patłumačyli, što ŭ niejkim čacie chtości abraziŭ prezidenta. U jakim čacie, što za abraza — nie viedaju.
Ja udzielnik čata doma, ale nie administryruju nijakich čataŭ rajona, — kaža mužčyna. — Usio było amal pa pratakole: amal, bo na ruki nie dali papieru, što byŭ pieratrus, što mianie zatrymlivali, u jakim ja statusie. Adpaviedna, ja padazravany ci śviedka — nie viedaju».
Pa słovach Alhierda, paśla pieratrusu jaho dastavili ŭ Baraŭlanskaje RAUS. Tam ź im praviali prafiłaktyčnuju hutarku ab niedapuščalnaści ŭdziełu u niesankcyjanavanych akcyjach — i adpuścili.
«Skazali praz try dni prychodzić na Pieršamajskuju, 7 (tam znachodzicca ŭpraŭleńnie SK pa Minsku — «NN»). Moža, addaduć mnie telefon, a moža, i zakryjuć mianie, chto jaho viedaje.
Prakansaltujusia z advakatam, što jon paraić — bo nijakich papier mnie nie dali», — kaža Alhierd.
Pra los inšych zatrymanych u Novaj Baravoj 10 sakavika mužčyna ničoha nie viedaje.