Płanieta Mierkuryj vyjaviłasia nie takoj, jakoj jaje raniej sabie ŭjaŭlali navukoŭcy: jana maje vialikaje žaleznaje jadro i jašče niadaŭna žyła aktyŭnym tektaničnym žyćciom.Takija niečakanyja źviestki pieradaŭ aparat NASA Messenger, jaki hod tamu vyjšaŭ na arbitu vakoł najbližejšaj da Sonca płaniety.
Heta nijak nie viažacca ź ciapierašnimi pohladami na evalucyju płaniety. Mnohija ličyli raniej, što Mierkuryj pavinien być padobny da Miesiaca, što
Adnak kratary, jakija ŭźnikli na jaho pavierchni
ŭ samaha vialikaha mierkuryjanskaha impaktnaha (heta značyć utvoranaha ŭ vyniku sutyknieńnia ź mietearytam) kratara, Kałorys, z dyjamietram u paŭtary tysiačy kiłamietraŭ, dno navat uźniałosia nad jaho bakami.Heta śviedčyć pra toje, što jašče doŭhi čas paśla ŭsich sutyknieńniaŭ Mierkuryj žyŭ aktyŭnym tektaničnym žyćciom.
Druhi siurpryz nie mienš dziŭny. Navukoŭcy vyjavili, što ŭnutranaja
struktura Mierkuryja mocna adroźnivajecca ad ziamnoj ci marsijanskaj.
heta adroźnieńnie tyčycca jaho jadra. Jano ŭ jaho niezvyčajna vialikaje i amal całkam — z žaleza. Jaho radyus składaje kala 85% ad radyusu płaniety, pryčym, jak ličać navukoŭcy, usiaredzinie jadra žaleza da hetaha času vadkaje.Astatnija 15% prypadajuć na źniešniuju abałonku.
Faktyčna Mierkuryj padobny na apielsin z tonkaj skarynkaj, tolki skarynka hetaja nadziva ščylnaja.
Sprabujučy patłumačyć hetuju niečakanuju ščylnaść, navukoŭcy vykazali zdahadku, što
jadro Mierkuryja zapakavanaje ŭ abałonku z sulfidu žaleza. Hety płast, u svaju čarhu, atočany tonkaj mantyjaj, a taja nakrytaja dvuma sotniami kiłamietraŭ kremnijevaha skalnaha hruntu.
Najaŭnaść takoha niezvyčajnaha