Śpiavaje Alaksandra Niachaj. Jana brała ŭdzieł u adbory na «Jeŭrabačańnie», ale nie prajšła. A klip dušeŭny.

Darečy, nie ŭsie viedajuć, što ŭ hetaj pieśni jość dva teksty. Histaryčna heta była relihijnaja, kaladnaja pieśnia. A ŭ 1920-ch Janka Kupała pierarabiŭ tekst na nierelihijny, kab jaje mahli vykarystoŭvać u savieckich škołach.

Mienavita tekst, adaptavany na asnovie Kupałavaha, i źmiaščali ŭ znajomych nam knihach, jaho śpiavali «Pieśniary» i tut śpiavaje Niachaj. Voś hety tekst.

Saŭka dy Hryška ładzili dudu
Paviesialicca dy prahnać nudu.
Du-du-du, du-du-du,
Dy prahnać nudu.

Jak razyšlisia muzyki, hu-ha!
Zhinuła hora, zhinuła tuha.
U-ha-ha, u-ha-ha,
Zhinuła tuha.

Dziedka stareńki, jomki ŭziaŭšy žmut,
Kijem na dźviery pakazaŭ im tut.
Tu-tu-tu, tu-tu-tu,
Pakazaŭ im tut.

Vy sabie dujcie svajo ho-ca-ca,
Tolki nie strašcie małoha chłapca.
Ho-ca-ca, ho-ca-ca,
Małoha chłapca.

A histaryčny tekst hučaŭ tak:

Saŭka dy Hryška ładzili dudu
Paviesialicca ź joj na Kaladu.
Du-du-du, du-du-du,
Ź joj na Kaladu.

Jak razyšlisia muzyki, hu-ha!
Zhinuła hora, zhinuła tuha.
U-ha-ha, u-ha-ha,
Zhinuła tuha.

Dziedka stareńki, jomki ŭziaŭšy žmut,
Kijem na dźviery pakazaŭ im tut.
Tu-tu-tu, tu-tu-tu,
Pakazaŭ im tut.

Vy sabie dujcie svajo ho-ca-ca,
Tolki nie strašcie Jezusa-chłapca.
Ho-ca-ca, ho-ca-ca,
Jezusa-chłapca.

Voś pieśnia sa starym tekstam u vykanańni Dančyka:

Клас
0
Панылы сорам
0
Ха-ха
0
Ого
0
Сумна
0
Абуральна
0